Dvodnevni sastanak Nadzorne komisije EUSA i predstavnika EUG 2020 protekao je u dobroj atmosferi i doneo novu dozu optimizma kada je reč o organizaciji petih Evropskih univerzitetskih Igara u Beogradu koje su na programu od 12. do 25. jula naredne godine.

Prvi operativac Evropske univerzitetske sportske asocijacije, Matjaž Pecovnik, izrazio je zadovoljstvo radnom posetom srpskoj prestonici i naglasio da bi EUG 2020 mogao da postavi nove standarde za sve naredne organizatore Igara.

U kojoj meri ste zadovoljni onim što su ljudi iz različitih sektora organizacije EUG 2020 prezentirali tokom sastanka u Beogradu?

  • S obzirom na to da je do početka takmičenja ostalo 250 dana i imajući u vidu sve poteškoće koje su bile sa organizacijom u protekle tri godine, moramo naglasiti da smo na pravom putu, dobrom putu, da možemo očekivati dobro organizovane, ako ne i najbolje Evropske univerzitetske igre do sada.

Kada govorimo o standardima EUSA za organizaciju Evropskih univerzitetskih Igara, u kom segmentu vidite najveću šansu da se oni podignu kada je u pitanju organizacija EUG 2020?

  • Ta šansa je u svim područjima, u životu je tako, uvek nešto novo možeš da napraviš. Važno je da li si zadovoljan sa nekim ostvarenjem u određenom trenutku s obzirom na okolnosti i mogućnosti, okolinu i državu u kojoj se Igre nalaze. EUSA nikada nije tretirala Igre kao nešto što je fiksirano na broj sportova i određene standarde, već pokušavamo da se prilagodimo zemlji u kojoj se održavaju. Poslednje Igre imali smo u Koimbri sa 13 sportova, jer nije bilo mogućnosti za više. Beograd ima tu mogućnost da napravi najveće Igre do sada. Veliki grad, veoma dobar smeštaj za sve učesnike. U svakom području može da bude bolje nego što je bilo. Nadam se da će Igre u Beogradu ostati kao najbolje u svim pogledima.

Projekat je izuzetno zahtevan i kompleksan…

  • Evropske unvierzitetske igre su jedan od najkomplikovanijih događaja koje možete zamisliti. Ta razlika u odnosu na Univerzijadu, da ne učestvuju nacionalni timovi koji imaju svoje koordinatore što olakšava organizaciju, već preko 1.000 univerzitetskih ekipa sa 500 raziličitih Univerziteta, koji često ne znaju ni gde dolaze, čini komunikaciju sa svim tim ljudima dosta zahtevnom i predstavlja velikii zalogaj za organizatore, EUSA i same učesnike. S druge strane, boljeg sportskog događaja, tvrdim, nema. To nije samo sportski događaj, već mnogo više od toga. Tokom Igara biće organizovana rektorska konferencija, biće edukativnih događaja, 6.000 učesnika imaće priliku da upozna jednu zemlju, grad, narod, a verujem da će se puno njih vratiti i turistički sa svojim porodicama i prijateljima.

Da li EUSA mirnije spava, ako se ima u vidu rejting Srbije kao organizatora velikih sportskih takmičenja? Štark Arena je u svojih 15 godina gostila Evropska i Svetska prvenstva u najvećim dvoranskim sportovima poput košarke, rukometa, odbojke, vaterpola…

  • Kod nas nikada nije bilo straha da Igre neće biti dobro organizovane u smislu sportskog događaja. Znamo da je Srbija zemlja sporta i koliko tu znanja ima u organizaciji velikih takmičenja. EUG nije samo sportski događaj, ima i puno drugih stvari na koje moramo paziti da i one budu na nivou, pogotovo zbog učesnika koji su predstavnici mlađe, rekao bih, zahtevne populacije. Tu bi trebalo da uradimo najbolje, a vidim da sa ovom ekipom u Beogradu i ovolikim brojem mladih ljudi u organizaciji, možemo mirno da spavamo.

Kako sama EUSA raste kroz projekat organizacije Evropskih univerzitetskih Igara? Kakve benefite očekujete?

  • EUSA je prilično mlada organizacija, tek joj je 20 godina. Prve EUG održane su 2012. godine u Kordobi sa 2.000 učesnika u 10 sportova. Sada smo na 21 sportskoj disciplini i 6.000 učesnika, dakle rastemo. Prošle godine smo imali 21 evropski šampionat u različitim sportovima širom kontinenta, dodeli smo EUG u Poljsku 2022. godine i Mađarsku 2024. godine, sva ostala Evropska prvenstva u godinama kada nije EUG. To nije sve. U poslednje tri godine aktivni smo i na području projekata koje finansira EU, učestvujemo i u edukativnim događajima. Ponekad imam osećaj da sve ide prebrzo, da nekim stvarima ne stignemo ni da se bavimo na pravi način. Imamo devet ljudi u kancelariji koji se bave različitim projektima. Nekada radni dan nije osam sati nego mnogo više. Sve su to pozitivne promene. Lepo je pogledati unazad i videti šta je sve urađeno u jednom kratkom periodu. Sada je ideja da dižemo standarde organizacije, a Beograd će biti dobra prilika da postavimo nove za sve one koji će se nalaziti u ulozi organizatora u budućnosti.